¤¤¤ | ~ Hell´s Angel ~ | ¤¤¤

- laži koje muškarci ženama govore:

1. U trenutku sam se zaljubio u tebe.
2. Nemam ni minuta vremena.
3. Ali svakako ću se truditi da ti se javim.
4. Uopće nisam zapamtio kako ta žena izgleda
5. Ne mogu da se sjetim kada sam poslednji put vodio ljubav.
6. Seks nije najvažnija stvar za mene.
7. Ti si mi važnija od auta.
8. Ukoliko bih poželio da se oženim, oženio bih se sa tobom.
9. Bio ti je pogrešan broj.
10. I ja tebe volim.



-laži koje žene govore muškarcima:
1. Nisam dobila tvoju poruku
2. Zaista mi se dopadaš, al si se prekasno pojavio.
3. Kada bih želila da sa nekim spavam, spavala bih sa tobom
4. Sa tobom sam doživjela prvi put nešto posebno.
5. Nikada se nisam, osjećala ovako, kao sa tobom.
6. Obožavam košarku.
7. Ti si najbolji ljubavnik kojeg sam imala.
8. Nisi ti kriv, nego ja.
9. Ne brini, o tome nikad ne razgovaram sa prijateljicama.
10. Samo sam umorna.



....hm.. ovo sam pročitala al naravno da ne stojim iza ovog sve što ovdje piše.. šta vi mislite ?

... tako je lijepo probuditi se i znati da danas mogu započeti nešto drugo...
Novi je dan i mogu početi ispočetka..!
..želim znati na kraju svakog dana da
sam ostvarila sve u svakoj minuti ono šta sam uistinu željela..
da sam ti dala svu sreću od srca ...
da nisam bila sebična sa svojom ljubavi i vremenom...

Želim osjetiti kad sjaj noći dođe
da sam ti pomogla u spoznaji i sreći da
sam bila hrabra kad kad ti je trebalo rame
da se osloniš ...
volim znati da ti još uvijek mogu dati zagrljaj
..da mogu ti pomoći ako osjetiš strah...

Želim znati da, bez obzira na sve,
da sam ostavila osmjeh na tvom licu ...
da se osjećaš manje tužnim i
da sam ti pružila više nago što sam primila...

Želim osjetiti kad noću odlazim u svijet snova
da sam ti dan uljepšala...
jer želim ti pokazati koliko mi je stalo....

..yours Night Angel...

...nijedna svjetlost nije tako lijepa kao svjetlost Uskrsnuća ...
Neka vas ta svjetlost prati čitav život ...



×÷·.·´`·)» S r e t a n U s k r s «(·´`·.·÷×

...u zadnje vrijeme često mi misli lete ka prošlosti... pokušavam shvatiti kakav sam ja to život imala prije, kako sam živjela...shvatila sam da sam bila poput jednog slijepca, izgubljenog u prostoru i vremenu, nisam uopće bila svjesna svog života, kao da sam tek otvorila oči i počela ˝učiti˝ svijet oko sebe... kao da je nedostajalo to nešto, kao da je taj drugi dio mene bio izgubljen, ... nisam shvaćala okrutnosti svijeta i dok se taj drugi dio mene nije probudio, uvijek sam zatvarala oči pred istinom, dopuštala da me drugi gaze...
... shvatila sam da sva patnja, samoća, tuga u očima, potiču iz mene same.. iz mog srca, koje je bilo preslabo, jer nije moglo biti otvoreno u onim trenucima kada je bilo potrebno... zatvarala sam se u sebe, najčešće ne želeći povrijediti one koji mi nešto znače u životu... često sam htjela mijenjati prošlost , nisam htjela shvatiti da je to samo novo iskustvo ,da treba nastaviti dalje, nikad se nisam htjela suočavati s problemima, bila sam poput djeteta koje nije htjelo odrasti ... samo pustim koji suzu niz lice i tako sam se bolje osijećala.. al uistinu, nisam htjela shvatiti da to samo utječe na moje osjećaje još više, da svaki sljedeći put ću se osjećat sve slabijom i slabijom kad bi zapravo trebala biti jača...
Zašto sam samo sebi produžavala tu patnju?... zaboravljala sam da je bol neizbježna, al patnja nije! Ne možemo toliko utjecati hoće li nas neka riječ ili gesta raniti al možemo odlučiti da nećemo zbog toga patiti... ..zašto sam uvijek izabirala ovaj put patnje ...? ne znam ni sama ...
Samo znam sada da me neke sitnice neće izbacivati iz takta... da je ovo život u kojem se moramo boriti, al ne čekajući pomoć od drugih ... u svemu ostajemo sami, zato se i sami moramo boriti u ovom svijetu i pokušati biti nasmijani što više možemo...


...I was like word without tone
...I was song still unsung
...I was poem with no end ...

... vjerojatno se i vama dogodi da izgubite kontrolu, da mijenjate raspoloženje u sekundi... da poludite (čitaj : popizdite ) da bi najradije sve poubijali...
Jučer sam imala ispit i dan prije dok sam učila tu i tamo raspoloženje je ok bilo, al kako se dan bližio kraju, muka me sve više hvatala, ni sama više nisam znala kud udaram... ... legnem , ustanem , hm.. šta sam maloprije pročitala.. aha, ponovim na glas...fuck.. pa ovo sam prije učila , kako sad ne znam... aaaa ... mob. se negdje čuje, zvuk poruke , tko li se mene sjetio ... hm mmmm... on ... osmjeh na licu , bar na sekund ,.... ........... ..........

...učiš, učiš , učiš... boriš se , a kad sam čula da jedan momak uvijek bude među onima što su prošli, a uopće ne bude na pismenom ispitu, digla mi se kosa na glavi!!! Što idiot bar ne dođe na ispit, nego jebe se njega , tata će platit diplomu... nema ni srama... čitav život moraš boriti, u svakoj situaciji , u svako vrijeme,... daješ sve od sebe, trudiš se... na kraju ti se samo smuči kako neki kupuju sve što mogu , da se može kupili bi i život...

Al eto, onda se sjetim da sve što uradim , uradila sam svojim trudom,... al istina da nekad poludim zbog ovih što ne mrdnu guzicom a imaju sve što požele...

Pozz..